Odakle ideja o pisanju knjige?

Pisanje je povezano s čitanjem, a time i s književnim uzorima. Pisanje romana „Vilijun“ tako je potaknuto čitanjem „Nevidljivih gradova“ Itala Calvina (1983) koji donose niz pripovijesti koje Marko Polo pripovijeda Kublaj Kanu. Čitajući „Nevidjive gradove“ posvijestila sam ulogu Marka Pola u povezivanju udaljenih kultura, a istražujući Marka Pola oduševila me njegova povezanost s Korčulom.

Kako ste se odlučili na integraciju novih medija u svojoj knjigu “Vilijun”?

Moja je prva profesija nastavna i znanstvena djelatnost na Ekonomskom fakultetu u Osijeku te je time usmjerena na populariziranje novih metoda prenošenja informacija. Otisnuti tekst pokazao se kao nezamjenjivim, ali mu izvrsno pristaju novi mediji poput QR kodova kojima se Internet dovodi u otisnutu knjigu te ona postaje zvučnom i filmičnom.

Dobitnica ste nagrade FUL KULTURNO, kako doživljavate tu nagradu?

Scenska izvedba teksta „Viijun“ nagrađena je kao najbolje brendirani niskobudžetni događaj u kulturi i to od Superbrandsa kao strukovnog tijela iz područja marketinga koje nagrađuje i uspjehe iz domena kulture. Nagradu je dobilo nas više, odnosno, svi sudionici izgradnje predstave i snimatelji istoimenog filma koji je prikazivan u Narodnoj Republici Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Marko Polo i Korčula također su dobitnici nagrade jer su važni junaci romana „Vilijun“ te time i nagrađene predstave.

Kako bi ste najkraće opisali knjigu, zašto smatrate da ju je dobro pročitati?

“Vilijun” sam pisala sa željom da izgradim književni tekst koji je ujedno i hrvatska kulturna iskaznica, odnosno da Hrvatsku i Korčulu učinim intrigantnim prostorima kako nama samima tako i čitateljima iz drugih dijelova svijeta. Roman “Vilijun” preveden je na engleski i uskoro se očekuje njegovo prijevodno izdanje.